DON'T BELIEVE THE HYPE

Kao što je priča o potencijalnoj zabrani SRPSKOG FILMA zagolicala maštu svih onih koji vole slobodu umetničkog izražavanja kao i onih koji vole zdravu dozu državne represije, fanove SRPSKOG FILMA i fanove Srbije, brzo je stigla i reakcija o tome kako su takve priče ne samo neosnovane nego i neizvodljive.
U osvit pemijere ŠIŠANJA koje takođe u svojoj promociji dosta gazi po političkoj liniji, reklo bi se da je u ovoj fazi pronađen optimalan način privlačenja pažnje i podgrevanja atmosfere u javnosti.
Ipak, ono što je najvažnije jeste da se već i usputnim izjavama odmoaćio termin Novi srpski film sa kojim se identifikuju baš oni naslovi koje smo mi ubrojali u tu pojavu. Obratite pažnju na sledeću izjavu:

30. septembar 2010. | Izvor: Tanjug

Zelenović: protiv zabrane filmova

Direktor Jugoslovenske kinoteke Radoslav Zelenović izjavio je, povodom medijskih napisa u vezi sa "Srpskim filmom", da je on protiv zabrane prikazivanja, a da je pravi problem taj što nemamo bioskope u kojima bi se različiti filmovi prikazivali u adekvatnim terminima.

Foto: Tanjug

"Srpski film" Srđana Spasojevića od premijere u proleće ove godine u Americi, preko niza stranih i domaćih festivala, do ovih dana kada je na repertoaru bioskopa u Beogradu, izaziva oprečne komentare - od pohvala za hrabrost do osuda zbog šokantnih scena nasilja.

Zelenović je naglasio da je "dobar deo karijere posvetio skidanju zabrana sa naših filmova".

"Mi smo zanimljiva zemlja kada su u pitanju zabrane. Od 1947. do 1972. ili do kraja crnog talasa u našoj zemlji je proizvedeno nešto više od 400 filmova i samo je jedan zvanično zabranjen", rekao je on navodeći omnibus iz 1963. godine "Grad" Živojina Pavlovića, Kokana Rakonjca i Marka Bapca.

"Kada tako gledate, mi smo jedna prilično demokratska zemlja. Međutim, po raznim osnovama postojalo je nešto što sam nazvao zonom sumraka - tridesetak filmova koje niste mogli da vidite, mada ih niko nije zabranio, te sam ih nazvao 'zabranjeni bez zabrane'", ukazao je Zelenović.

On je podsetio da je sredinom 80-ih godina 20. veka na festivalu u Vrnjačkoj Banji pokrenuta inicijativa da se svi filmovi pogledaju "jer neprirodno je da znate poslednji američki ili evropski film, a da ne znate sve filmove iz svoje kinematografije".

Zelenović je dodao da su na osnovu te akcije konačno prikazani filmovi kao što su "Zaseda", "Sveti pesak", "Doručak sa đavolom", "Slike iz života udarnika", "Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji"...

"Pred same ratne događaje uspeli smo zvanično, sudski da skinemo zabranu sa filma 'Grad' na ponovljenom suđenju u Sarajevu", naglasio je on.

Ističući da je protiv zabrana, ukazao je da su "najveći stradalnici u tranziciji u kulturi - srpski bioskopi".

"Mi nemamo bioskope da bi neki filmovi koji nisu za redovni termin mogli da se prikazuju. To što festivali prikazuju 'Srpski film' u 22 sata ili u ponoć, to je njihova odluka. Ne postoji nikakva cenzura", rekao je on dodavši da je nekada postojala komisija za pregled filmova, koja je ukinuta.

Zelenović je ocenio da je mnogo veći problem od ovog pojedinačnog slučaja to što "nema uopšte bioskopa i što ste u situaciji kada pravite film da ne znate za koga ga pravite, gde će se prikazivati".

"Stalno se zalažem da svaki grad, od Subotice do Vranja, kao što ima biblioteku i muzej, tako ima svoj bioskop i da o njemu brine grad", zaključio je on.

Filmski reditelj i kritičar Dinko Tucaković izjavio je da se nada da su napadi na "Srpski film" reditelja Srđana Spasojevića i scenariste Aleksandra Radivojevića - "sjajna pi-ar akcija autora filma", a da je van toga priča o zabrani "apsolutna besmislica".

"Već su me zvali ovim povodom iz najvažnijih srpskih medija, pa shvatam da je to neka medijska akcija i da je to deo političke situacije koja se dešava u Srbiji, a koja opet radi protiv Srbije na najgluplji način", rekao je Tucaković.

On je ocenio da živimo u veoma teškom trenutku i izrazio utisak da "postoji gadan pritisak sa desne strane u kojem neko hoće da dobije političke poene".

"Da je neko ozbiljno hteo da zabrani 'Srpski film', imao je milion povoda. Prvi put sam čuo takvu ideju još na festivalu u Sopotu", pre tri meseca, rekao je Tucaković napominjući da ne zna šta znači termin "grupa ozbiljnih filmskih stručnjaka", kako se u medijima predstavljaju oponenti ovog filma.

Tucaković je dodao da je svoj lični stav već javno izrazio.

"I sam imam problema sa nekim scenama u tom filmu, kao otac ženskog deteta i kao suprug. Prvi put sam ga gledao proletos u Kanu i tada sam rekao autorima da ima elemenata koji bi mogli da se promene, koji nasrću na nešto što nije stvar dogmi već građanskih standarda".

"S druge strane, čitava filmska umetnost jeste stvar provokacije. Bio sam član žirija Fipresci na festivalu u Vrnjačkoj Banji koji je tom filmu dao nagradu, misleći da ta provokacija ima smisla", rekao je Tucaković.

On je ocenio da je "naša kinematografija u dubokoj krizi", a da "Srpski film" zbog teme, kvaliteta sa kojim je napravljen i fantastične uloge Srđana Todorovića, zaslužuje komplimente.

"Moj glas je - za. Mislim da su priče o zabrani deo paketa sa žirafom, patrijaršijom, gej paradom... Nemojte da 'Srpski film' bude kolateralna šteta", kazao je Tucaković, dodajući da su taj film, "Šišanje" Stevana Filipovića i "Čarlston za Ognjenku" Uroša Stojanovića vredna dela koja čine novi srpski film.