kinematografija može da cveta samo ako je okrenuta svom VOĐI

Uprkos tome što država već godinama ulaže nemala sredstva u proizvodnju filmova u Srbiji, premda ona nikada nisu dovoljna, suočeni smo sa time da filmovi igraju sve manju ulogu u životu naših građana te se postavlja ozbiljno pitanje kulturne politike koja stoji iza takvog rukovođenja kinematografijom. Sve veće uključivanje filmskih umetnika u političke partije postalo je proporcionalno pogubnim potezima na planu razvoja kinematografije. Reklo bi se da što su umtenici bliži centrima moći to je, sasvim neočekivano, nivo njihovih dela i osmišljenost njihovih strategija sve niži.

Možda je pravi recept da se političari umešaju u nastanak filmova?
U tom smislu, zanimljivo je podsetiti se na jednog od najaktivnijih filmofila u svetskoj politici Kim Jong Ila, koji ne samo da je ljubitelj i poznavalac sedme umetnosti već je i geek extraoridnaire ako imamo u vidu da je u jednom trenutku čak i kidnapovao svog omiljenog južnokorejskog reditelja Shin Sang-oka kako bi ovaj režirao filmove za njega.
Kim Jong Il se pored filmske prakse i rada u domenu produkcije, bavio i teorijom te preporučujemo da sa velikom pažnjom pročitate njegova uputstva o tome KAKO SE PRAVI FILM.