TURSKE SAPUNICE

Evo i hrvatskog priloga priči o turskim sapunicama. Nenad Polimac je nešto ranije napisao vrlo zanimljiv i tolerantan tekst o ovom fenomenu na hrvatskim televizijama.

RTL TV napravio je veliku pogrešku kada uz seriju „1001 noć“ nije otkupio bar još 15 najvažnijih turskih sapunica. Nisu se uopće morali plašiti eventualnog neuspjeha, trebali su samo pogledati mapu turskih sapunskih osvajanja i uvjeriti se da Hrvatska u ovom slučaju neće biti nikakvo predziđe kršćanstva. Nakon što je pokoren čitav arapski svijet, Makedonija (tamo su prevoditelji na turski kasnili izdavačima s poslom, jer su danonoćno radili samo za televiziju), Kosovo (čak 50 posto albanskog stanovništva gledalo je pustolovine junaka serije „Gorka ljubav“, koji se, uzgred, preziva Kosovali), Rumunjska, Bugarska, pa čak i Grčka (ljuti neprijatelj svega što je tursko), naša televizija bila je lak protivnik: uostalom, s toliko turskih gastarbajtera, sapunice su već zavladale i Njemačkom, pa je Hrvatska bila tek sitna karika u tom lancu napredovanja.

Ovako je NOVA TV otkupila nagrađivanu seriju „Strasti Orijenta“ (s prijevodom su imali muka: međunarodni naslov serije je „Zabranjena ljubav“, no tako se zove i grozna RTL-ova domaća sapunica) i sada je počinje emitirati prije no što završi „1001 noć“. Poklonici sapunica su u histeriji, no ne preostaje im drugo nego da čekaju reprizu drugi dan ujutro ili da se posluže DVD rekorderom.

Tko će pobijediti u tom obračunu? Zasad je „1001 noć“ u velikoj prednosti. Naime, već se emitira mjesec dana, vidjeli smo četrdesetak epizoda, izdržala je konkurenciju velikih sportskih atrakcija i „Najboljih godina“ te stekla vjernu publiku. I priča kao da je stvorena za ovo podneblje. Junakinja Šeherezada samohrana je majka kojoj je obitelj pokojnog muža pružila prvu pomoć tek kad joj se dijete razboljelo od leukemije. Ona je ujedno i samosvjesna, nagrađivana arhitektica i zaljubila se u šefa kompanije u kojoj radi. Njegova je majka, međutim, ne trpi jer je skromnog podrijetla i nesretna žena kao da dvaput prolazi istovjetnu situaciju.

„1001 noć“ razbija predodžbu o Turskoj kao konzervativnom društvu u kojem je ženama mjesto u kući. Većina ženskih likova ima vlastite karijere, muku muče s nevjernim partnerima i bore se protiv društvenih predrasuda. Pa dok je u talijanskoj kinematografiji s kraja tridesetih godina prošlog stoljeća vladala moda „bijelih telefona“, ovdje na svakom koraku zatičemo bijele laptope. Mobiteli su posebna priča. U Švedskoj ili Americi teško ćete pronaći film u kojim se protagonisti tako pobožno odnose prema mobitelima: oni su spravice na koje se više ne obraća pažnja, naprosto sredstvo komunikacije, no način na koji ih likovi sapunice „1001 noć“ drže u rukama blizak je obožavanju. Rekao bih da je tako i u nas.

Ova je sapunica tipičan eksportni proizvod, koji ušminkava stvarnost ne samo za domaću publiku nego i za inozemstvo. Produkcija je razmjerno raskošna, takvih interijera i automobila nema baš puno ni u Zagrebu, često se snima na lokacijama (što sapunice izbjegavaju, jer se tako povećavaju troškovi), pa se stječe dojam o Turskoj kao prekrasnoj kozmopolitskoj zemlji. Nimalo slučajno da su nakon ovakvih serija bogati Arapi nagrnuli u Istambul, koji je za turiste iz tog dijela svijeta postao jedna od tri najvažnije turističke destinacije.

Pa dok „1001 noć“ suvereno razigrava svoje zaplete i podzaplete, „Strasti Orijenta“ su nakon četvrte epizode još u fazi traženja prave teme. Zasad je čini da je protagonist sapunice bogati Adnan, koji se nakon smrti supruge ponovno odlučio oženiti, ovaj put za znatno mlađu Bihter, što njegova lijepa kći Nihal nikako ne odobrava. Sapunica računa na provjereni stereotip odnosa gospodara i posluge, kojem je u prvim epizodama posvećeno dosta prostora, jer šofer Bešir gine za Nihal, a guvernanta Mademoiselle pati za domaćinom Adnanom, međutim, to su samo prve dramske udice. Ona glavna tek slijedi: u Adnanovoj kući živi i naočiti Behlil, navodno njegov nećak, no zapravo mu je tek daljnji rod, što će se kasnije pokazati itekako važnim. Nakon vjenčanja za Adnana, Behtir će se zaljubiti u Behlila, no to njihova veza bit će dosta mukotrpna, pogotovo kada se momak zaruči za Nihal.

Ambiciozno režirane, s puno pokreta kamere (shvatljivo je zašto je ta sapunica tako hvaljena), „Strasti orijenta“ imaju ponajveći problem u glumcu koji glumi Adnana: Selčuk Jentem izgleda kao da je domar u kući u kojoj je zapravo gazda. No scenom će ubrzo zagospodariti troje atraktivnih protagonista. Kivanč Tatlitug, koji igra Behlila, bivši sportaš i maneken, proglašen je jedinim od najzgodnijih turskih glumaca, a na Srednjem Istoku velik je hit njegova prva sapunica „ Gimis“, koja je svojedobno slabo prošla na domaćem terenu. 26-godišnja Beren Saat (Bihter) moderna je cura koja bi uz malo dotjerivanja izgledala poput Parižanke, a pravo je otkriće prekrasna Hazal Kaja u ulozi Nihal, koja je u vrijeme početka snimanja serije imala tek 18 godina.

Tek za nekoliko mjeseci moći ćemo procijeniti koja je od ovih sapunica osvojila više gledatelja. No tada će turske sapunice već vjerojatno zavladati svim našim programima. Uostalom, turski su nam proizvodi puno bliži od meksičkih, i to ne samo zato što u svakodnevnom govoru koristimo toliko turcizama.

Ukupan dojam:

„1001 noć“: solidno napravljena sapunica, s preglednom radnjom i mnoštvom intrigantnih likova (kada su u pitanju standardi te televizijske vrste), dosta raskošno producirana, ali i bez razmetanja (objekti se stalno ponavljaju). Režija je funkcionalna.

„Strasti Orijenta“: ukoliko počnete pratiti radnju od treće ili četvrte epizode, imat ćete itekakvih problema da pohvatate tko je tko u priči. U tom pogledu „1001 noć“ puno lakše sjeda. Režija dosta pažnje posvećuje detaljima, a scenografija i kostimografija kičasti su kao i u RTL-ovoj sapunici. Ozbiljnija procjena slijedi nakon mjesec dana.

Glumci:

„1001 noć“: iznimno ujednačena ekipa s dobrim glumcima različitih generacija. Ne škodi što su Halit Ergencs i Bergizar Korel i u životu u ljubavnoj vezi, a nju smo, uzgred, gledali i u velikom turskom hitu „Dolina vukova: Irak“. Čak i glumcima u sporednim ulogama posvećeno je dosta pažnje, što svjedoči o vrhunskom profesionalizmu.

„Strasti Orijenta“: troje glumaca koji će dočarati dramatičan ljubavni trokut u kasnijim epizodama su perfektni, a velika je vrlina što plavokosi Kivanč Tatlitug uopće ne sliči tradicionalnoj predodžbi turskog muškarca, nego nekog momka iz Zapadne Europe. Odabir glumaca u ostalim ulogama je dosta šlampav, a neki od njih su upravo iritantni.

Teme:

„1001 noć“: sapunica ima jako raznovrstan tematski sklop sa zanimljivim socijalnim nabojem. Za tursku sredinu sve je to jako provokativno, a reklo bi se i za mnoge druge, kojima najčešće pripadaju tvrdokorni poklonici sapunica. Čak je upleten motiv s ruskom prostitutkom, da se pokaže kako Istambul ima sve grijehe svjetskih velegrada.

„Strasti Orijenta“: zasad je to tipična sapunica s naizmjenično ljubavnim, naizmjenično obiteljskim problemima. Socijalna razina priče je vrlo klišeizirana. Ipak, kasnije epizode postuliraju Bihter kao vrlo modernu junakinju, koja opće ne odgovara predodžbi kreposne turske žene. Završnica te sapunice mogla bi šokirati njezine obožavatelje.